Grad Opatija
Službene stranice

Turizam

Smještena podno planine i parka prirode UČKA, Opatija (u prošlosti poznata i pod imenom Abbazia) pruža izvrstan odabir za odmor ljeti i zimi. Predivna priroda, parkovi, stare austro-ugarske ville, šetališta i plaže već 160 godina privlače turiste iz Europe i svijeta. Opatija je vodeće turističko mjesto u Republici Hrvatskoj za organizaciju kongresa, seminara i savjetovanja.

Naselje Opatija razvilo se oko benediktinske Opatije Sv. Jakova, koja se prvi put spominje 1453. godine.

Tadašnja Opatija je naselje od svega 35 kuća smješteno uz crkveni kompleks. Brojila je svega 250 stanovnika orijentiranih na pomorstvo, poljodjelstvo i ribarstvo.

Turistički razvoj Opatije počinje 1844. godine, izgradnjom klasicističke "ville Angolina", a nagli uspon doživljava nakon 1880. godine, kada cijelo područje kupuje Društvo južnih željeznica.
U to vrijeme nastaju i brojne luksuzne vile, ljetnikovci, hoteli, pansioni, sanatoriji, paviljoni, kupališta, šetališta i parkovi. Iz tog su doba hoteli "Kvarner" (1884. arh. Wilhelm), "Imperial", "Opatija", park u luci (po nacrtima K. Schuberta), obalni put i lječilišni put za Veprinac - sve iz 1885.god., "villa Amalia" (1890) i dr.
Godine 1889. Opatija već ima uređene parkove, luksuzne vile, hotele i slične objekte, te dobiva status elitnog ljetovališta i zimovališta. Iste godine je svečano otvoren i dom “Zora” s čitaonicom koji je u to doba bio središte hrvatskog kulturnog života u Opatiji i okolici.
Arhitektura hotela, pansiona i vila ima obilježja historijskih neostilova s rjeđim primjerima secesije. Mediteranski ugođaj daju zgradama raščlanjena pročelja, veličina i vrsta otvora (balkoni i loggie) i ukrasi na pročeljima. Od poznatijih arhitekata u Opatiji su djelovali Carlo Conigh (hotel "Marina", 1893.), Maks Fabiani (zgrada lječilišta za državne službenike, 1897., "villa Schwegel" u Volovskom, oko 1906.) i bečki arh. Karl Seidl, koji oko 1910. gradi veliki broj vila, hotela i više javnih zgrada (Općina, Sud, hotel "Antlantik" i dr.) u pojednostavljenim oblicima, nastojeći se prilagoditi lokalnoj građevinskoj tradiciji i krajoliku.


Turizam Opatiji nije donio samo ekonomski prosperitet i vrijedne arhitektonske građevine nego joj je ostavio u naslijeđe vrijedno urbano zelenilo i lijepe parkove. Dva takova parka zaštićena su kao spomenici vrtne arhitekture. Prvi je park ispred već spomenute vile Angioline (površine 29.904 m2) koji predstavlja jedan od najljepših perivoja na Jadranu. U njemu se razlikuju dvije cjeline, južni dio otvorenog parka s egzotičnim biljkama i travnjacima, te sjeverni dio u kojem rastu guste sastojine lovora izmiješane s borovima i cedrovima. Posebna zanimljivost parka su japanske kamelije, bambusi i banane. Ovaj park je i najposjećeniji jer se nalazi uz čuveno šetalište Lungo mare.
Drugi park oblikovan je poslije 1900. godine i nalazi se neposredno ispod Nove ceste- zaobilaznice Opatije, s koje se spušta odvojak za centar grada. Ovaj par sadrži šetne staze, nešto je manje atraktivan jer sadrži uglavnom mlađa stabla pa je i manje posjećivan. Nalazi se u neposrednoj blizini hotela “Opatija” sa teniskim igralištima.


Obalni pojas od Opatije do Lovrana i do Voloskog obuhvata područje vrtova i građevina uz more. To su uglavnom građevine nastale u vrijeme turističkog uspona ovog područja, okružene vrtovima, te dok pretežni broj tih objekata sam po sebi ne predstavljaju spomeničku vrijednost, one u cjelini takvu vrijednost imaju. Među tim građevinama, one koje su građene u arhitektonskim oblicima karakterističnim za luksuzno ljetovalište na prijelomu stoljeća, imaju kulturno - povijesne vrijednosti. Od njih se posebno ističu one neogotičkih i secesijskih oblika (između Lovrana i Ike uz obalu), a pogotovo one koje je projektirao arh. Seidl. Prožetost arhitekture i prirode, romantičarski duh i ljepota opće su značajke područja koje u Seidlovim zdanjima doživljavaju svoj vrhunac. Nadalje, potez zgrada na zapadnoj strani glavne ulice u Iki, još je očuvao karakter malog ribarskog naselja. Tipu luksuznih vila pripadaju, naročito, one na Punta Kolovi (od vile Muntz, preko vile Papo do vile Madonne).


Zgrade na čitavom ovom području, prema svojim arhitektonskim oblicima karakteristične su za vrijeme kada su nastale, a načinom kako su ukomponirane u pejzaž, one ga oplemenjuju, vrednuju i daju određeni karakter. Upravo skup svih tih vrednota predstavlja spomeničku vrijednost. Širi zaštitni pojas sačinjavaju zgrade koje nemaju posebne vrijednosti no koje svojim mjerilima i arhitektonskim oblicima nadopunjuju ovaj karakteristični ugođaj luksuznog kupališnog mjesta nastalog krajem prošlog i početkom ovog stojeća.