u OPATIJI "CARSKI GRAD"

u OPATIJI "CARSKI GRAD"

Opatijska turisticka povijest duga stoljece i pol „stopila“ se u jednu vecer i jedan velicanstven glazbeno-scenski spektakl zahvaljujuci manifestaciji „Carski grad“ održanoj u subotu navecer na devet pozornica pod vedrim nebom. Silan trud uložilo je više od dvije stotine statista kako bi pred tisucama posjetitelja „Stare dame“ oživjelo neke od slavnih dogadaja i osoba koje su ispunile stranice „Zlatne knjige“ njene prošlosti – od brace Lumiere koji su pocetkom prošlog stoljeca snimali kadrove opatijskog uzburkanog mora do Isadore Duncan koja je inspiraciju za svoje pokrete pronašla upravo u treperenju palmi centralnog opatijskog parka. Užurbanost i živost u mondeno aristokratsko odmaralište unijela je vijest o posjeti cara Franje Josipa Opatiji, pa je gradonacelnik Ivo Dujmic uz pomoc dva svoja savjetnika koje su utjelovili Mario Lipovšek i Robert Ferlin odlucio pronaci ono najbolje što Opatija može ponuditi, kako bi se na dostojan nacin predstavili vladaru habsburških zemalja. – Danas je za Opatiju koja je nekada bila carsko mjesto odmora i zabave poseban dan,  dolazi nam u goste osobno njegova  carska milost, Franjo Josip sa suprugom. Naša prošlost  je slavna, buducnost svjetla i još slavnija, jer Opatija je samo jedna jedina i najljepša  na svijetu. Za nas je svaki turist kao car, ali samo je jedan car Franjo Josip, kazao je Dujmic na terasi hotela Milenij te, pracen opernim arijama u izvodenju Antonele Malis, Voljena Grbca i maestra Vladimira Babina, poveo svitu u kojoj su bili njegovi zamjenici, direktorica Turisticke zajednice Suzi Petricic te niz uglednih uzvanika iz pobratimljenih gradova na docek cara cija je lada bila na kursu prema Opatiji. Usput su prošli kroz scene koje su predstavljale „zaustavljene“ trenutke iz povijesti grada koji je na glasu bio kao mjesto odmora, zabave i užitka, putenih strasti, ali i onih stvaralackih, kakve su nadahnule brojne glazbenike, kompozitore, pisce… Upravo takve bile su i ove glazbeno-scenske minijature – ponekad vesele i razigrane, ponekad tragicne, ali uvijek uzbudljive. Medu ove potonje ubraja se i prica o grofu Arthuru Kesselstadtu, koji je izgubio život u moru ispred Opatije tijekom proljetne oluje, nakon cega je njegova obitelj postavila na stijenu uz more skulpturu „Madonna del Mare“ koju je kasnije zamijenila djevojka s galebom, postavši možda i najpoznatijim simbolom Opatije. Stijene na kojima je postavljen kip poslužile su kao pozornica za vješte pokrete balerine Lizi Šimenc, koja se u opasnoj igri iznad zapjenjenog mora prisjetila tragicne legedne o grofu, pracena glazbom gudackog kvarteta koji je „izranjao“ iz morskih valova. Veselu i strastvenu pricu predstavila su „braca Lumiere“, koja u parku Sv. Jakova zbog svoje šeprtljave filmske ekipe nikako nisu uspjevala uhvatiti idealan kadar poljupca dvoje mladih glumaca – brojni uzvici „Mon Dieu!“ i „slapstick“ gegovi statista uspjeli su dozvati osmijeh na lice publike, a projekcije scena najljepših „celuloidnih“ poljubaca koje su se prikazivale u parku taj su osmjeh dodatno i proširile. Nedaleko brace Lumiere, svoje su mjesto na travi pronašli i ucitelj tenisa koji je tajnama „bijelog sporta“ poducavao šest mladih ucenica… Ljubav je nit koja je povezala i sljedecu scenu u putovanju kroz opatijsku povijest – ljubavne arije slavnog tenora Beniamina Giglija mogle su se na Ljetnoj pozornici cuti 1935. godine, no u preksinocnoj „re-izvedbi“ poznatih „komada“ tenoru Martinu Sušniku kao pozornica poslužila je barka što je plovila komadicem opatijskog akvatorija izmedu Ljetne pozornice i hotela Kvarner. Današnja depadansa hotela Kvarner, vila Amalia, nekad je ugošcivala slavnu Isadoru Duncan, cije su sjecanje plesom strastvenim i uzbudljivim kao što je bio njen život evocirale balerine na stepenicama ispred vile, a sjetnu notu dodao je i veliki bijeli šal – kao simbol smrti poznate plesacice koja je „ukrotila“ srce Sergeja Jesenjina – koji se prostro s hotelskog balkona do palmi koje su je nekada inspirirale. Uz onu vidljivu i „službenu“, imala je Opatija i drugu vrstu povijesti – onu koja se prepricavala šaptom, a u koju spada i tajna veza izmedu Franje Josipa i slavne becke glumice Katharine Schratt. Ta zavodljiva strana opatijske povijesti prezentirana je pred Villom Angiolinom, ishodištem opatijskog turizma, koja je ovom prilikom dobila „seksi štih“ zahvaljujuci crvenom svjetlu koje je obasjalo duge noge plesacica na koje nisu ostali imuni ni vojnici carske garde, dok je balade o privlacnosti lagodnog života ispjevao glas pjevacice Katje Budimcic. Pretposljednja tocka na putu prema opatijskoj luci gdje je pristajao carski brod bila je posvecena violinisti Janu Kubeliku, ciji je kip postavljen pred glazbeni paviljon u parku, ali kroz njegovu pricu, neizravno i svim drugim slavnim licnostima koji su upravo u Opatiji pronašli „ono nešto neizrecivo“ što je dalo dodatnu kvalitetu njihovim radovima: Gustavu Mahleru, Albertu Einsteinu, Jamesu Joyceu, Antunu Pavlovicu Cehovu… Veliko finale manifestacije „Carski grad“ održano je u opatijskoj luci, u kojoj su uz koparski orkestar kojim je ravnao maestro Sebastjan Vrhovnik, gradonacelnik Ivo Dujmic i njegovi savjetnici Robert Ferlin i Mario Lipovšek tražili idealnu programsku kombinaciju s kojom bi mogli docekati Franju Josipa i njegovu Sissi, „jer caru moramo predstaviti ono najbolje što imamo“. Njihovu prepirku prekinuo je dolazak lade „Kraljica mora“ koja je nosila cara i caricu, a na opatijsko tlo stupili su praceni plotunom pocasne paljbe carskih vojnika. Car se u Opatiji, ipak, nije zadržao nego se zahvalio na toplom doceku i nastavio svoj put, ali stotine gostiju koji su se ostali zabavljati u „Staroj dami“ prepricavajuci impresivne dogadaje iz njene povijesti svakako su dokaz da se Opatija uspjela predstaviti u najboljem svjetlu, kao „carski grad“ dostojan te titule.

Search
Generic filters
Promijeni veličinu teksta
Promijeni kontrast
Opatija