Nema vece ljubavi, dobrote i poštenja nego nekome nepoznatome pokloniti svoju krv i spasiti mu život. Genetski je to kod zapisan u dušama naših sugradana koje svakodnevno susrecemo u autobusima dok žure na posao ili fakultet, ciste ulice našega grada ili brinu da ni na trenutak ne ostanemo bez osnovnih životnih potrepština kao što su voda i struja. Za modernog covjeka svakodnevno bombardiranog vecinom beskorisnim informacijama senzacionalistickog sadržaja, takvi su ljudi neuocljivi, pogotovo što se niti ne trude da to postanu. Ti ljudi ne voze skupocjene automobile, mobiteli su im cesto nešto starijeg datuma i ne nose posljednju modu i skupocjene satove. Doduše, u sebi nose jedan sat skupocjeniji od svih ostalih, biološki sat kojega nikada nije potrebno navijati i koji im s nepogrješivom tocnošcu javlja kada moraju otici nekome pružiti svoju ruku dobrote. Tako ih dalje vodi do transfuziologije rijeckog KBC-a ili nekog od terena gdje je unaprijed oglašeno darivanje krvi toga dana. Tamo je, moglo bi se i na taj nacin razmišljati, njihov drugi dom, mjesto gdje se dobro osjecaju i kojemu se uvijek rado, dobre volje vracaju. Ono je važna i nezaobilazna postaja njihove životne misije, necega cemu su se u životu odlucili, i dušom i tijelom, posvetiti. Osim drugom domu, dobrovoljnji darivatelji krvi pripadaju i svojoj drugoj obitelji a to je obitelj cija se obljetnica nastanka slavi i na današnji dan. Davne 1953. godine nastala je medu sisackim metalcima jedna nova hrvatska obitelj, obitelj koja nema granica i koja ima samo cetiri jednostavna nacela funkcioniranja. Ako se nešto može opisati kao dobrovoljno, besplatno, solidarno i anonimno, onda tome može pristupiti gotovo svatko, naravno pod uvjetom da je zdrav. I tako djelom, a ne rijecima, dati svoj osobni doprinos u dragocjenoj ljekovitoj tekucini koja se ne može sintetizirati u laboratoriju i bez koje nema života. Nje ne smije i nece nikada ponestati, sve dok krvotok solidarnosti tece za sve potrebite. I zato ako primijetite nekoga kako sretan i zadovoljan izlazi iz rijecke poliklinike, mjesta na koje naši sugradani obicno baš ne dolaze s pretjeranim veseljem i poletom, zapitajte se na trenutak gdje je on upravo bio i što je tamo radio. Buduci da je upravo otišao, nemojte se previše muciti razmišljajuci, vec se jednostavno popnite stepenicama na drugi kat i zavirite na odjel transfuziologije. Tamo cete, u slucaju da ste zdravi, moci svojom krvlju nekome nepoznatome olakšati njegovu bolest i patnju, a takoder spoznati i životnu radost i srecu svih 100.000 gradana naše države koji dobrovoljno daruju krv. A ako boravite ili radite na podrucju Liburnije nazovite opatijski Crveni križ i raspitajte na koji se nacin možete pridružiti liburnijskoj obitelji dobrovoljnih darivatelja ove dragocjene tekucine. Sve informacije možete dobiti u prostoru GDCK Opatija, Rakovceva 15, zatim upitom na telefon: 051 712 577 ili na mobitel: 091 788 80 26 – DDK odsjek, a kalendar akcija dobrovoljnih davanja krvi možete pogledati na našoj službenoj internet stranici http://hck-opatija.hr/. Ponosni smo na sve naše darivatelje krvi, a cak 46 naših sugradana ukljucilo se u ovu veliku humanu obitelj prvi puta darujuci krv ove godine. U prigodi obilježavanja ovogodišnjeg Dana dobrovoljnih davatelja krvi, 15 darivatelja Liburnije dobitnici su priznanja HCK koja ce im biti urucena na prigodnoj svecanosti 8. studenog u restoranu Kinkela, Bregi. Cestitamo svim darivateljima krvi 25. listopad – Dan dobrovoljnih davatelja krvi! GDCK Opatija
25. listopada – Dan dobrovoljnih darivatelja krvi
