U nedjelju 2. veljace u Umjetnickom paviljonu Juraj Šporer bit ce otvorena izložba o Dori na kojoj ce biti izložene fotografije svih pobjednika Dore, uz tekstualne podsjetnike na prošlost toga festivala kao i na festivalsku tradiciju grada Opatije. Uz fotografije, posjetitelji ce moci vidjeti i nekoliko statua Dore od razlicitih materijala, ukljucujucu premijerno i ovogodišnju, te kratku video-pricu o povijesti festivala na kojem Hrvatska (ponovno) bira svog predstavnika na Euroviziji. Izložbu zajedno organiziraju Grad Opatija, HRT i Festival Opatija uz medijsko pokroviteljstvo Novog lista, a bit ce otvorena do Dore 2020. koja se održava 29. veljace. Kada se pogledaju fotografije svih pobjednika Dore i kada se pomisli na njihove pjesme, ali i na sve one velike zvijezde cije pjesme dan danas pjevamo, a nisu pobijedili na ovom festivalu (poput Olivera i Massima), shvatimo koliko je Dora bila znacajan festival za hrvatsku popularnu glazbu i koliko je dobro da se vratila. Festival Hrvatske radiotelevizije na kojem se bira hrvatski predstavnik za Pjesmu Eurovizije, iniciran je 1993., a krajem 2018. godine donesena je odluka o njegovom povratku, nakon sedam godina stanke. I to povratku u punom smislu jer se Dora ponovno održava u Opatiji. Od 20 održanih Dora, njih cak 15 održano je u ovom turistickom biseru koji je uvijek imao osjecaj za glazbu. Glazba je sveprisutna u Opatiji, od ulicnih (možda je cak bolje reci – obalnih) sviraca, preko terasa do koncertnih dvorana. Ili onih kristalnih. Ne smijemo zaboraviti da je prvi televizijski prijenos nekog festivala odradila Televizija Zagreb prateci svojim kamerama prvo izdanje Opatije, 1958. godine kada su pobijedili Zdenka Vuckovic i Ivo Robic s pjesmom Mala djevojcica (Tata, kupi mi auto). Festival zabavnih melodija Opatija, uz zagrebacki, najstariji je takav festival u Hrvatskoj i šire, a ti festivali, kao poslije i Dora, koja se tako nježno i logicno naslonila baš na tu tradiciju, uvijek su bili i više od glazbe. Uvijek su bili prilika za druženje glazbenika, novinara i fanova, izmjenu ideja i kovanje planova. To što se na Dori birao hrvatski predstavnik na Pjesmi Eurovizije, što je imalo i nacionalni naboj pocetkom 90-ih, samo je dodatna vrijednost, a i ona se dijelom nastavlja na tradiciju prije 1991 godine. Naime, od 1973. do 1976. pobjednik Opatije predstavljao je Jugoslaviju na Eurosongu. Sastavni dio glazbene price svakako je i nagrada, djelo Ivice Propadala, statua koja je mijenjala materijale, ali nikada svoj izraz i znacaj. I statua se vratila, i Dora se vratila. A polako se vraca i dobra pjesma jednako s dobro nam poznatim kao i novim pjevackim imenima. Uživajte u uspomenama s pogledom na buducnost!
