Poduzetničke ćakule: “Poduzetnik se rađa ili se poduzetnikom postaje?”

Panel rasprava održana je jučer poslijepodne u prepunoj dvorani opatijskog poduzetničkog inkubatora Hubbazije. Događanje je započelo interaktivnim uvodnim predavanjem entuzijastičnog Tonija Miluna. Govorio je o važnosti financijske pismenosti te ustanovio da se Hrvatska nažalost nalazi na dnu ljestvica, pogotovo u segmentu – ponašanja prema novcu, ali da po znanju i nismo toliko loši koliko možda mislimo. Kroz zabavni kviz posjetitelji su sa svojih mobitela odgovarali uživo na pitanja i testirali svoja znanja o financijskoj pismenosti, a jedan posjetitelj je i nagrađen kartom za Milunove radionice.

Potom je uslijedio panel na kojem su panelisti zajedno s publikom pokušali odgovoriti na vječno pitanje: „Poduzetnik se rađa ili se poduzetnikom postaje?“. Panelisti su bili svi od reda iskusni poduzetnici: Toni Milun, financijski vloger, Vedran Jakominić, poduzetnik (King’s caffe) i predsjednik Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre te Mateo Starčević Filipović (BrightDock), mladi Riječanin svjetskih razmjera u IT industriji.

Panel je dotaknuo tri segmenta: poduzetničke vještine i osobnost, financijsku pismenost kao skup znanja od ključne važnosti za poduzetnike te hrabrost i uspješnost, odnosno pojam neuspjeha na poduzetničkome putu. Panelisti su direktno, otvoreno i s puno humora publici približili figuru poduzetnika kakvom je oni vide.

Toni Milun: Upornost i idejnost kao temeljne vještine

Da mi je netko 2011. govorio da ću sebe doživljavati i kao djelomičnog poduzetnika, a ne samo zaposlenika, da ću komunicirati o tome ili, još i gore, javno govoriti na televiziji ili danas ovdje pred vama, rekao bih mu da je lud. Da samo znate kakvih sam ja stvari lupetao na počecima, a i danas učim od poduzetnika kao što su ova dva gospodina kraj mene. Smatram da je za poduzetnika najvažnija karakteristika upornost, kao što je uporna moja suradnica Anita – ona nikada ne odustaje, uvijek nađe rješenje. Osim upornosti, za poduzetništvo je po mome mišljenju važno detektirati prilike, a i za to imam primjer suradnika Nikole koji svaku ideju na licu mjesta može podignuti za 3 stepenice. Sreću kao faktor za uspješnog poduzetnika vidim tek na zadnjem mjestu, u 20% – tnom omjeru – jer kada se prilika i ukaže – onaj koji je prepozna i iskoristi da bi to uopće uspio – morao je biti na neki način spreman, već raditi na tome .  Poduzetništvo je gušt, a neuspjesi su dio tog puta – it’s ok!

Vedran Jakominić: Za bavljenje vlastitim poslom ne dobiješ upute, podrška drugih poduzetnika je ključna

Rođen sam u radničkoj obitelji, u društvu „na prijelazu“ koje je tek otkrivalo poduzetništvo. Da se danas vratim unatrag – svojoj generaciji poželio bih više gotovih, već stasalih poduzetnika oko sebe jer smatram da je networking s pravim ljudima ključan. Ja sam imao podršku našeg Andrije Čolaka, ali općenito, u začecima poduzetništva kod nas, tj. na prijelazu iz jednoga u drugi sustav – takvog supporta nije bilo. Također, poduzetništvo kao takvo ne može se doživljavati kao skup uputa za korištenje nekog kućanskog aparata i najbliže je slici novopečenog roditelja – s djetetom ne dobiješ upute, ali mu moraš biti na raspolaganju i ostaviti sve kada ono nešto treba. U Hrvatskoj je, nažalost, još uvijek disbalans između države i privatnika, no vjerujem da će i taj grč popustiti. Toliko puta ti dođe da digneš ruke od svega, burnoutaš, a onda opet – radiš ono što voliš, imaš strast koju ništa ne može zamijeniti. Od karakteristika uspješnog poduzetnika izdvojio bih mindset i stabilnost, odnosno što manje reaktivnosti na svakodnevne izazove. A kako živimo u državi u kojoj je toliko pravila i birokracije da ne možeš ne pogriješiti otprilike „15x“ tjedno – kada se s time pomiriš – e onda si već napravio puno.“

Mateo Starčević Filipović: Dozirani ego i tempo razvoja moje su glavne preporuke svim budućim poduzetnicima

Pa za poduzetništvo treba hrabrosti, ma što hrabrosti, ludosti! Mislim da odličan poduzetnik mora imati i sreće, a od glavnih sposobnosti jednog poduzetnika izdvojio bih sposobnost stavljanja vlastitog ega po strani te tempiranje rasta i razvoja. Nije važno dobiti svako priznanje, svaku nagradu, treba se znati i primiriti, stabilizirati. Također, poduzetništvo počiva i na komunikaciji, na razvoju vlastitih komunikacijskih sposobnosti. Bez toga – ništa, a danas stvarno postoje načini, bezbrojni materijali i predavanja o tome kako svatko može barem malo unaprijediti svoju komunikacijsku „sliku“. I ako ne ide – ponavljaš, ako treba i 1000 x sve dok ne uspiješ.“

Jakominić i Milun na kraju su zaključili – poduzetnikom se ipak postaje jer nema te škole ili formalnog obrazovanja koje te može naučiti onome što poduzetništvo jest. Suprotno, Starčević Filipović je drugačijega mišljenja i po njemu se poduzetnik u svom temeljnom značenju kao osoba koja djeluje – rađa. On smatra da većina ljudi posjeduje set vještina koje nas čine poduzetnima, no kojih uglavnom nismo svjesni..

I upravo je zato sinoćnji panel bio pun pogodak za publiku koja je aktivno sudjelovala puna dva sata u programu Hubbazie, a zatim i napustila Villu Antonio s vrlo realnim, ali i vrlo inspirativnim presjekom najvažnijih stavki zbog kojih svatko od njih već danas smije razmišljati o tome da postane poduzetnikom ili, pak, da probudi te skrivene poduzetničke potencijale „po rođenju“.

Fotogalerija





Opatija